Koncept novog mosta počiva na ideji suvremenog arhitektonskog jezika koji se realizira u novi društveni i arhitektonski punkt bez da konkurira postojećima reperima i konturama gradske jezgre.
Izraz koji se traži mora biti originalan kao komunikacijski fokus u užem kontekstu, ali i nenametljiv u širem kontekstu.
Uz istovremeno inkorporiranje rješenja tehničkih zadatosti - veliki nagib, postojeća naglavna greda, zadana širina i visina obveznog morskog prolaza - nameće se se ideja fluidnog volumena, organične ''prirodne'' forme. Ta je forma istovremeno i jasan odmak od arhitektonskog naslijeđa ali i suptilni suplement arhitekturi grada. Novi most poštuje konture i vizure zatečenog, prati komunikacijske silnice i smjerove kretanja, ali je i naglašene individualnosti kao nova arhitektonska vrijednost u prostoru.
Fluidne linije lako obuhvaćaju najšire i najuže dijelove obuhvata tvoreći tlocrtno pitku i simetričnu, a prostorno suptilnu i vizualno dinamičnu formu. Sama linija luka optimalno prihvaća statičke silnice te ne zahtjeva dodatne konstruktivne elemente osim vlastitog samonosivog tjela. Tako arhitektonski izraz ostaje minimalistički, ogoljen od suvišnih elemenata, naglašen samo u svojoj formi.
Novi most premošćuje raspon od cca 30 m i u svojoj najvišoj točki na visini je od cca 365 cm od visine obale, tj 400 cm od površine mora.
Proširenje na početku mosta osigurava zavojitu hodnu liniju te se na taj način postiže duža hodna linija u odnosu na centralnu hodnu liniju, a time i manji nagib. Kretanje po mostu je omogućeno preko stuba i rampom 12°, koja pruža olakšan prolaz biciklistima, dječjim i invalidskim kolicima (uz pratnju), te osobama otežanog kretanja. Stube su max visine 15 cm, širine 33-50 cm ( 19 stuba ).
Betonska konstrukcija mosta izvodi se kao monolitni prefabrikat koji se transportira na mjesto ugradnje i in situ se povezuje na naglavnu gredu.Glavni materijal je ujedno i sama konstrukcija - vidljivi beton, bijele boje. Bijela boja se postiže izborom bijelog agregata i bijelog cementa. Struktura betona, tj. agregata postaje vidljiva jer se površinski sloj brusi te se dobiva blaga tekstura koja se čita kao suvremena intrepretacija kamena.Unutrašnji dio mosta, hodna ploha i ograda do rukohvata su podaščani dok su centralne stepenice drvene, od punog komada drveta.Drvo je odabrano kao optimalan materijal koji omogućava izdržljivost kod habanja, smanjenje topota i prijenos vibracija te minimalno zagrijavanje. Vrsta je tikovina, dugovječna i otporna na vremenske uvjete.Rukohvat je udubljen u ogradu kao utor, sa integriranom rasvjetom, cijelom dužinom ograde te linijski prati hodnu liniju.
Osvjetljenje je riješeno kao ugradbeno u rukohvatu, na ogradi i centralnom rukohvatu, kao indirektno osvjetljenje, stvarajući prigušenu rasvjetu koja dovoljno osvjetljava hodne linije, ali ne dominira okolnim prostorom. Disperzna rasvjeta usmjerena je s poda ispod mosta na njegovu donju plohu.
