Teško je kormilariti arhitektonskom praksom bez čvrstih sidrišta, poznatih točaka za naše kompase. Preostaje samo izbor pojedinca i njegova odgovornost. Kada odgovorimo na sva vitruvijevska pitanja, kada smo sigurni da smo od svojih znanja i vještina pošteno i odgovorno predali najviše što smo u tom trenu mogli, kada nam preostaje još samo suočenje s mjerom vlastita talenta, lakše je osvijestiti zašto je od odluke 'što učiniti' važnija odluka 'što ne učiniti', iako to možemo učiniti. Tada se razgrnu dodirne točke, utjecaji, slike, srodne procedure, isti materijali i oblici, preostane djelo na uvid i procjenu – nama i svijetu. I na uživanje, ako uspijemo ne pokleknuti pred iskušenjima.
— Iz teksta monografije Davor Mateković / Proarh - 25 godina, Nikola Polak