Osnovna škola Alozija Stepinca projektirana je u zbijenoj matrici stambene zone Vrbana, na nezahvalno uskoj i vizualno okolnim zgradama zbijenoj parceli.Škola se formira kao monovolumen-nedjeljiva cijelina školskog i dvoranskog sklopa koji su konstruktivno i funkcionalno dilatirani ali povezani da funkcioniraju kao jedna cijelina.Kao što škola oblikovno djeluje kao jedan korpus, tako se i dispozicijom prostora pokušalo objediniti zajedničke prostore komunikacije u jedan volumen. Od samog ulaska u objekt vizualno se može obujmiti čitav interakcijski prostor škole , dok učionice ostaju zaštićene kao mjesta učenja, koncentracije….
Učionice su postavljene u jednotraktove na sjeveru i jugu volumena,u poluetažama, a prema programiranim područjima. Hodnici jednotraktova kao galerije su okrenuti jedan prema drugom formirajući između sebe jedinstveni prostor međusobne interakcije između predmetne nastave, razredne nastave, pvn-a, knjižnice. Taj višeetažni jedinstveni prostor osvjetljen je usjecima u fasadi, te zenitalno .
Osim glavnih komunikacijskih vertikala , postavljene su sekundarne veze (stubišta i rampa ) između poluetaža.Gospodarski blok na samom je kraju objekta s gospodarskim dvorištem i s direktnim pristupom vlastitom prometnicom sa glavne ceste. Na pročelju su korištene Al perforirane ploče tamnoplave boje sa sitotiskom ( knjige , lopte… ) na pojedinim dijelovima, dok se interieur osmišlja kao potpuni kontrast – eksplozija jarkih boja koja stvara ”živu” utrobu škole. Ujednačenim i smirenim oblikovanjem pročelja te jasnim i čistim volumenima čvrste dinamike stvara se kontrast naspram nervozne razigranosti oblika i boja okolne izgradnje.
